Poštovani i cijenjeni roditelji!

Kada dođe novi roditeljski sastanak postavljam sam sebi pitanje; Šta poručiti roditeljima na sastanku da im bude korisno, a da ne bude već rečeno. Budući da se cjelokupno stanje u društvo odražava i na našu djecu, ovaj put pokušat ću nešto da vam kažem i poručim o jednoj temi za koju smatram da je od izuzetne važnosti ne samo za djecu, roditelje, nastavnike, već je bih rekao za cjelokupno društvo.

Moja tema za ovaj roditeljski sastanak glasila bi: «KAKO ODGOJITI NENASILNO DIJETE »

Istraživanja su pokazala da se nasilno i agresivno ponašanje uči u ranim godinama života. Roditelji, članovi porodice i svi drugi kojima je stalo, mogu dijete naučiti kako se nositi s osjećajima ljutnje bez upotrebe nasilja. Svi možemo poduzeti korake kojima će se smanjiti agresivno ponašanje. Ovi prijedlozi su osmišljeni upravo za vas roditelje, kako bi pridonijeli prevenciji i smanjenju nasilja.

Roditelji imaju važnu ulogu u smanjivanju nasilja, upravo odgajajući svoju djecu u sigurnim domovima, s puno ljubavi. Slijede prijedlozi koji bi vam u ostvarivanju te uloge mogli pomoći. Iako ih možda nećete moći ostvariti u cijelosti, ako date sve od sebe, sigurno ćete djelovati na promjene u djetetovom ponašanju i životu.

1. Pružite djeci ljubav i pažnju

Svakom djetetu je potreban blizak odnos s roditeljima pun ljubavi kako bi se osjećalo sigurno i zaštićeno te razvilo osjećaj povjerenja. Bez čvrstog oslonca na odraslu osobu, dijete može postati agresivno, tjeskobno i nesigurno.Manja je vjerojatnost da će se kod djeteta javiti poremećaj u ponašanju ili delinkvencija ako se roditelji posvete djetetu i puno njime bave, pogotovo u ranim godinama razvoja. Iskustvo je pokazalo da djeca prezauzetih roditelja pokazuju veće indije koje vode agresivnosti nego djeca onih roditelja koju uvijek nađu vrijem za svoje dijete.

Nije lahko pokazivati ljubav djetetu cijelo vrijeme, a još je teže ako ste mlad, neiskusan ili samohrani roditelj. Nekad kad dođemo s posla najradije bi se odmorili, a naše dijete najradije bi se igralu, družili sa nama. Uložimo, ako je potrebno i dodatni napor da pružimo djetetu ljubav i tako traženu pažnju. Budite saburli! Pogledajte situaciju kroz djetetove oči. Dajte sve od sebe da na djetetovo ponašanje reagujete pozitivno.

2.Budite prisutni u djetetovom životu

Djeca ovise o roditeljskoj podršci, zaštiti i ohrabrenju kada uče razmišljati ''svojom glavom''. Bez pravilnog nadzora, djeca ne dobiju potrebnu sigurnost. Ono što je uistnu na današnji vakat važno jeste:

• osigurajte da znate gdje su Vam djeca u svakom trenutku i tko su prijatelji s kojima se druže. Kad ne možete biti s djecom, povjerite ih nekome kome vjerujete. Nikada ne ostavljajte malu djecu samu kod kuće, pa makar na kratko vrijeme (djecu mlađu od 10 godina)

• ohrabrite školsku djecu za sudjelovanje u školskim aktivnostima kao što su dodatna-dopunska nastava, sport ili rekreacijske grupe.

• Naučite dijete kako se nositi s tuđim uvredama ili prijetnjama. Objasnite djeci kako takva ponašanja nisu prihvatljiva te ih ohrabrite da se ne druže s djecom koja se ponašaju na takav način.

3.Budite model prihvatljivog ponašanja svojoj djeci

Djeca uglavnom uče prema primjerima. Ponašanje, vrijednosti i stavovi roditelja i drugih odraslih imaju veliki utjecaj na djecu. Vrijednosti poštovanja, istine i ponosa u vašoj porodici mogu biti važni izvori snage za vašu djecu, pogotovo ako se susreću s negativnim pritiskom vršnjaka ili žive u nasilnom komšiluku. Većina djece ponekad reagira agresivno i može udariti drugu osobu. Upozorite dijete o mogućim opasnostima nasilnog ponašanja. Pohvalite djecu kad problem riješe konstruktivno bez nasilja. Djeca će vjerojatnije ponoviti pozitivna ponašanja ako ih primijetimo i kad su za njih nagrađena pohvalama i pažnjom.

Djecu možete naučiti kako na nenasilne načine riješiti probleme tako da raspravite problem s njima, potaknete ih na razmišljanje o tome što se može dogoditi ako nasilno rješavaju problem te što ako problem riješe bez nasilja. Ovakav način zajedničkog ''glasnog razmišljanja'', pomoći će djeci da uoče kako nasilje nije koristan način za rješavanje problema.

Roditelji ponekad ohrabruju agresivno ponašanja, a da nisu toga ni svjesni. Na primjer, neki roditelji smatraju da je za dječake dobro da se nauče tući.

( « ako te neko udari, udari i ti njeg ).Naučite dijete da je probleme bolje rješavati mirnim riječima, a ne šakama, prijetnjama ili oružjem.

4. Ne tucite djecu!

Udaranje, šamaranje i batine djeci pokazuju kako je u redu udarati druge kako bi se riješio problem i može ih potaknuti da kažnjavaju druge na isti način kako se njih kažnjava. Fizičko kažnjavanje sprečava određena ponašanja samo na kratko vrijeme. Čak se i na teško kažnjavanje djeca mogu naviknuti tako da kasnije nema nikakav utjecaj na njih. Batine s vremenom postaju nedjelotvorne.

Evo nekih prijedloga kako postupiti kada nas zabrinjava djetetovo ponašanje:

• Oduzmite određene povlastice – poput kratkotrajne zabrane igranja s drugom djecom ili gledanja TV-a

• Recite kako se osjećate kad se dijete tako ponaša

• Dajte djetetu ''time out'' – neka sjedi mirno i tiho, onoliko minuta koliko ima godina starosti (nije za jako malu djecu)

Djeca trebaju osjetiti da greške mogu i popraviti. Naučite ih kako da uče iz svojih grešaka. Pomozite im da shvate kako mogu izbjeći ponavljanje istih sukoba u budućnosti. Vrlo je važno da ih u tim trenucima ne osramotite i ponizite. Djeca se stalno trebaju osjećati voljeno i poštivano. Problem je ponašanje, a ne dijete! Zapamtite da su pohvala i pažnja najbolje nagrade. Budite dosljedni u pravilima i disciplini. Kad stvarate pravila, držite ih se.

5.Zaštitite djecu od gledanja previše nasilja u medijima

Gledanje nasilja na televiziji, u filmovima i na video igricama može pridonijeti agresivnom ponašanju djece. Kao roditelj, možete kontrolirati količinu nasilja koju djeca vide u medijima.

Evo nekih prijedloga:

• ograničite gledanje televizije na 1-2 sata dnevno

• budite upoznati s tim koje programe Vaša djeca gledaju, koje filmove i kakve video igrice igraju

• razgovarajte s djecom o nasilju koje gledaju na televiziji, filmovima i video igricama, jer na taj način kod njih razvijate medijsku pismenost. Pomozite im da shvate kakve su ozbiljne posljedice nasilnog ponašanja

• razgovarajte s djecom o nenasilnim načinima rješavanja problema

I na kraju. Svi ovi prijedlozi i neke sugestije neće nam pomoći ako kod djece ne razvijemo osjećaj odgovornosti i vjeru u samog sebe.

Uvijek iskoristimo pohvalu, prijedloge, primjere i sva druga raspoloživa sredstva da bismo naše dijete pravilno odgojilo.

Budimo zajedno učesnici u odguju vaše i naše djece.

Ako dijete živi s kritikom, uči osuđivati.

Ako dijete živi s nasiljem, uči se tući.

Ako dijete živi sa strahom, uči biti zabrinutim.

Ako dijete živi sa samilošću, uči samo sebe sažalijevati.

Ako dijete živi s ismijavanjem, uči se sramiti.

Ako dijete živi s ljubomorom, uči što je zavist.

Ako dijete živi sa stidom, uči se osjećaju krivnje.

Ako dijete živi s ohrabrivanjem, uči se samopouzdanju.

Ako dijete živi u toleranciji, uči se strpljenju.

Ako dijete živi s pohvalama, uči cijeniti.

Ako dijete živi s prihvaćanjem, uči se ljubavi.

Ako dijete živi s odobravanjem, uči voljeti samog sebe.

Ako dijete živi s priznanjem, uči da je dobro imati cilj.

Ako dijete živi s dijeljenjem, uči o velikodušnosti.

Ako dijete živi s poštenjem i pravednošću, uči da postoje istina i pravda.

Ako dijete živi sa sigurnošću, uči se vjeri u sebe i one oko sebe.

Ako dijete živi s prijateljstvom, uči da je svijet mjesto gdje je ugodno živjeti.

Ako vi živite s mirom, vaše će dijete živjeti spokojno.

S čime živi vaše dijete?

Doroty Law Nolte

1. Mora li dijete prije upisa u prvi razred znati čitati i pisati?

Naravno da NE. Za učenje čitanja i pisanja ima vremena u toku školske godine, vrijeme koje biste htjeli posvetiti učenju čitanja i pisanja možete upotpuniti igrama za razvoj motorike prstiju, koncentracije, pamćenja, razumijevanja i sl. S druge strane, mnoga će djeca spontano započeti procese čitanja i pisanja prije škole, bilo bi pogrešno u takvim slučajevima uskraćivati im to poučavanje.

2. Ako dijete već zna čitati i pisati, hoće li mu to odmoći u prvim danima škole?

Djetetu to neće stvarati poteškoće. U razredu se primjenjuje tzv. individualizirani pristup, učitelj/učiteljica djeci koja su već savladala gradivo omogućuje rad na drugim, složenijim sadržajima.

3. Što znači „spremnost za školu“ i koje vještine dijete treba savladati prije polaska u školu?

Uobičajeno je govoriti da je spremnost za školu pitanje razvoja intelekta i percepcije, no očito je da ona uključuje i ostale čimbenike kao što su pažnja, živahnost i sposobnost da se izdrži rad u školi. S druge strane, za uspjeh u školi jako je bitna i emocionalna i socijalna zrelost koja varira od djeteta do djeteta. Zbog toga se provodi psihologijsko ispitivanje koje nam daje detaljnije podatke o svakom djetetu.

Izuzetno je dobro da dijete razvije svoju samostalnost u korištenju toaleta, da se zna samostalno svući i obući, brinuti se o svojim stvarima, da zna jesti bez pomoći, da se zna pravilno ponašati u skupini vršnjaka i prema starijima. Nastojite da dijete upamti svoje ime i prezime, broj telefona i imena roditelja.

4. Kako kod djeteta razviti pravilan pristup školi?

Dijete poput spužvice upija sve vaše rečenice, a još više vaše radnje. Ne plašite ga školom, radije se pred njim s veseljem prisjetite svog boravka u školi, govorite o tome kako imate povjerenja u njega, kako će on uz trud savladati gradivo, napravite male rituale od kupovine prvih stvari za školu, posebno obilježite prvi dan škole…

5. Primjećujem da se moje dijete boji škole.

Najvjerojatnije se radi o strahu od odvajanja. Mnoga se djeca prvih dana ili sedmica mogu osjećati tjeskobno jer se susreću s mnogo novih stvari odjednom. Razgovarajte s njime, dokučite što ga najviše plaši – neka se boje da ih nitko neće dočekati kod kuće, druge je strah glasne djece i sl. Pomozite djetetu tako što ćete mu reći da ste se i vi bojali kao mali, i da ste taj strah prevladali i s vremenom jako zavoljeli školu. Isto tako nemojte mu s početkom školske godine natovariti puno novih obaveza (npr. nove vanškolske aktivnosti, nove obaveze vezane uz kućanstvo i sl.) – dopustite mu da se navikne na novi raspored.

6. Moje dijete nije naviklo samo stjecati prijatelje, nije išlo u vrtić i nema iskustvo „života u grupi“.

Povedite dijete u park ili na druženje s djecom iz komšiluka (pozovite nekoliko njegovih vršnjaka na druženje), pokažite mu kako se upoznajemo, kako se uključujemo u igru i sl. Zajedno se igrajte društvenih igara u kojima uvijek netko izgubi (npr. Čovječje ne ljuti se i sl.) – na taj način dijete uči kako prebroditi prve poraze, ali uči i surađivanju u igri. Isto tako vrlo je važno naučiti dijeliti i poštivati tuđe stvari.

7. Moje je dijete razigrano i nema osjećaj reda.

Roditelj može pomoći djetetu razviti osjećaj odgovornosti tako da ga zamoli da svoje stvari uvijek stavi na određeno mjesto. Počnite s jednom ili dvije – npr. cipele i jaknu. Nakon što ga pohvalite svaki put kad to napravi dobro i vi vidite da je taj dio «usvojio», možete nadodati nove zadatke. Nauči li kod kuće da sve ima svoje mjesto, lakše će mu biti u školi u kojoj se očekuje da izvršava radne zadatke. Važno je da dijete već u toku neposredne pripreme za polazak u školu dobije u svom domu vrijeme i prostor za neometan rad. Dovoljno je osloboditi jednu policu za školske knjige i pribor i osloboditi kuhinjski stol u jednom periodu dana, te omogućiti djetetu da radi u relativnom miru. Važno je da to bude uvijek isto mjesto, da ga dijete doživi kao svoj prostor za rad i sl. Za početak je dovoljno da dijete na tom mjestu rješava manje zadatke u razdoblju od 5 min., a zatim da pomalo vrijeme produžimo do 30 min neposredno pred polazak u školu.

8. Moje se dijete uvijek rasplače kad doživi neuspjeh.

U našim školama, nažalost, još uvijek vlada takmičarski stil poučavanja. Dobro je na vrijeme upoznati dijete s činjenicom da će ga u školi uspoređivati s drugom djecom. Posebno treba naglasiti da njegova uspješnost u školi neće utjecati na našu ljubav prema njemu. Ali, isto tako mu pokažite da vježbanjem neke aktivnosti može napredovati u njoj i postati sve bolje, da je vrijedno truditi se.

9. Što ako nakon škole nema nikoga kod kuće?

Ostanak djeteta samog kod kuće zajednički je problem djeteta i roditelja. Potrebno je dobro procijeniti da li je vaše dijete spremno na to i dobro razmisliti o svim drugim mogućnostima brige za dijete dok nije u školi. Svako dijete je individua i teško je reći kad je prava dob za samostalni ostanak kod kuće i ako procijenite da je vaše dijete sposobno ostati samo (pa makar i kraće vrijeme) potrebno je: o tome porazgovarati s djetetom i saznati njegovo mišljenje o tome, učiniti sve što možemo za njegovu fizičku sigurnost, smisliti način komunikacije s djetetom dok je samo (telefon i sl.), planirati zajedno s djetetom što će raditi dok bude samo…

Najvažnije je ne pretjerati i ne zloupotrijebiti spremnost djeteta da bude samo –je li stvarno ta solucija nužna? Jeste li razmislili o produženim boravcima u školi. Naša škole posjeduje produženi boravak gdje stručne osobe vode brigu o vašem djetetu.

10. Dijete ne izgovara sve glasove tačno, može li mu to predstavljati problem u školi?

Najmanje godinu dana pred polazak u školu, trebalo bi obratiti pažnju na djetetov izgovor glasova i u slučaju da postoje teškoće uputiti se logopedu. Svako odstupanje u govornom i jezičnom razvoju ozbiljan je znak da bi dijete moglo imati teškoće u usvajanju čitanja i pisanja.

Poštovani roditelji

Roditelji i djeca školske dobi značajan dio zajedničkog vremena provode u aktivnostima, raspravama, razgovorima i dogovorima vezanim za školski rad. U tim je situacijama korisno da roditelj ima spoznaju o tome koja su njegova ponašanja za dijete poticajna, a koja sigurno neće doprinjeti boljem školskom uspjehu i razvoju djeteta.

Mnogi misle da dijete nije inteligentno ako ne postiže uspjeh u školi, što je vrlo ograničeno shvatanje inteligencije. Isto tako, dijete vas može zbuniti pokazujući veliku vještinu u sportu ili pak spretnošću u rastavljanju i ponovnom sastavljanju nekog mehaničkog predmeta. Poruka koju djeca trebaju čuti od roditelja jest: "Ti imaš ogromne sposobnosti i kad se jednom posvetiš nekom području znanja, naučit ćeš". Malo djece dobiva takvu poruku. Nažalost, od ranih godina života djeca se "obilježavaju" na razne načine. Svi dokazi pokazuju da djeca i odrasli žive u skladu s "obilježjima" koja su dobili, tako da se djeca (ali i odrasli) koja, npr. misle da su "odlični matematičari", "slabi čitači" ili "loši crtači" ponašaju u skladu s tim očekivanima.                                                               Kvaliteta odnosa između roditelja i djeteta, te opseg aktivnosti koje su djeci dostupne, rani su ključ za školski razvoj. Nije važna količina stimulacije, nego kvaliteta, važnost i opseg mogućih iskustava.Porodično i kućno okruženje je ono što najviše određuje djetetovo postignuće u školi.

Učinite učenje pozitivnim!

Učenje mora imati samo pozitivne asocijacije ako želimo da djeca zadrže svoju prirodnu radoznalost i želju da saznaju što više o svijetu u kojem žive. Kad se prisjećaju školskih dana, mnogi odrasli imaju negativne asocijacije: kriticizam, sarkazam, tjelesno kažnjavanje, ismijavanje, prekoravanje, prijetnje. itd. Prvi zahtjev koji se postavlja ako učenje želimo učiniti pozitivnim jest da djecu ne ismijavamo, ne korimo, ne kažnjavamo tjelesno, da nismo sarkastični, kritični, cinični i ne uspoređujemo ih s drugima. Zapravo ne smijemo umanjivati njihovu vjeru u sebe niti stvarati distancu prema roditeljima.

Drugi je zahtjev da bude što više ljubavi, ohrabrivanja, pohvala, odobravanja, vjere u njihovu sposobnost, humora, pozitivne čvrstoće – drugim riječima svojim ponašanjem trebamo učvrstiti vjeru djece u sebe i njegovati blizak odnos s roditeljima.Većina djeca oponašaju svoje roditelje jer misle da roditelji uvijek imaju pravo. Kad roditelji pokažu ljubav prema učenju, te i sami pohađaju edukativne kurseve, ako sebi odrede vrijeme i prostor za učenje, ako s uzbuđenjem govore kakvo obrazovanje planiraju međusobno i za svoju djecu, ako smireno pristupaju ispitivanju i ocjenjivanju, tada njihova djeca imaju golemu prednost s obzirom na vlastiti odgojno-obrazovani razvoj. Kada djeca počnu oponašati te pozitivne roditeljske aktivnosti, važno je da ih ohrabrite pohvalama i nagradama, inače bi takvi napori mogli nestati

Međutim, postoje djeca koja jednostavno odbijaju učenje.

Što sa takvom djecom koja, što naš narod kaže; “ ne ljube knjigu “ . 

Prva stvar koju trebamo uraditi je da nađemo razlog. To je možda najteži dio našeg zadatka.

Nekoliko je razloga zbog kojih djeca školu i školske zadaće prihvaćaju s negativnim predznakom. Možda vaše dijete ima problema u prilagodbi s ostalim učenicima ili s nekim od nastavnika. Jedan od problema može biti i neki od predmeta koji teže savladava i razumijeva, ili pak za količinu uloženog rada ne dobivaadekvatnu nagradu. No nemojte zaboravite da problemi mogu biti i emocionalne prirode. Možda vaše dijete mori nešto nevezano za školu, porodični problemu ( odnos između oca i majke), razočaranje u nekom od vanškolskih hobija. simpatije ili slično. Dakle, na vama je da tačno odredite uzrok i postepeno rješavate problem. Naravno, tu možete zatražiti pomoć i od nastavnika, pedagoga ili neke druge stručne osobe. Upada li vaš dijete u probleme tada se morate konkretnije uključiti u rad sa svojim djetetom, no i razjasniti što se tačno događa. Ako je posrijedi neprikladno ponašanje, tada će razgovor s djetetom biti od velike pomoći. Imajte na umu da strogim i konačnim mjerama neće učiniti ništa, naprotiv, dijete ćete gurnuti dalje od sebe. Takve su situacije delikatne i vaše odluke moraju biti primjerene. Na kraju treba uzeti u obzir preopterećenje obavezama, što je čest slučaj. Vanškolske aktivnosti, bavljenje sportom ili pohađanje škole jezika možda oduzima previše vremena vašem dijetetu. Prevelika očekivanja s vaše strane ili od strane nastavnika, isto tako može loše utjecati na vaše dijete.. Iz istog razloga te zbog problema s prijateljima ili unutar porodice kod vašeg se djeteta može nakupiti stres, a to se može odraziti na prehrambene navike i depresivno ponašanje. 
  
Obratite pažnju na ponašanje svog djeteta, a posumnjate li u bilo što, ravnopravnim ćete razgovorom napraviti prvi korak. Ako su problemi ipak veći, stručna pomoć pedagoga-psihologa ili razgovor s osobom od povjerenja (djetetovog) bit će neizbježna.

U cilju boljeg i uspješnijeg poučavanja vaše i naše djece dragi roditelji, vi bi trebali razvijati sljedeće vještine:  pobrinuti se da učenje i 

• nemojte miješati trud s uspjehom
• budite saburli s djecom i ohrabrite ih u nastojanju da uče
• budite pozitivno čvrsti kad dijete pokušava izbjeći školske obveze
• redovito ohrabrujte i hvalite sposobnosti i obrazovne napore djece
• ostanite smireni i opušteni u svim situacijama
• odredite kod kuće mirno mjesto za učenje
• pomozite djeci da samostalno obavljaju svoje zadatke 
• naučite djecu da pozitivno govore o sebi
• naučite ih kako da na jednostavan način rasporede vrijeme
• naučite ih kako učiti
• razvijajte pozitivno mišljenje 
• najbolji savjet je vlastiti primjer