Polazak djeteta u školu

Polazak u školu predstavlja veliki preokret u životu djeteta i njegove porodice. Obično je praćen velikim uzbuđenjem, ponekad i strepnjom ili strahom koji je razumljiv s obzirom na to da se, gotovo u potpunosti, mijenja način života i da od prvih školskih dana može zavisiti djetetova motivacija za učenje.

Godina pred polazak u školu je dovoljno duga da se polahko pripremite za sve što vas očekuje. S' toga vam predlažemo:

Razgovarajte sa djetetom o školi kao nečem lijepom što ga očekuje. Razgovor možete potkrijepiti primjerima iz vlastitog školovanja, isticati vrijednost prijateljstva koje će steći, učiteljicu koja će postati važna osoba u njegovom životu, značaj učenja i sticanja novih vještina.

Svakako, ne treba dijete plašiti učiteljicom, školom ili obavezama. Teško da će biti motivisano za školu i sa zadovoljstvom prihvatiti nove obaveze ako mu se ona prikazuje kao mjesto gdje prestaje igra i gdje ga čeka samo rad. Ne pokazujte vaše dileme i strahove. Čak i komentar, upućen drugome "kad ono ne sluša", može biti presudan u stvaranju slike o nečemu što još ne poznaje.

Tokom ove godine radite sa djetetom na osamostaljivanju. Ukoliko još nije savladalo vještine kao što su samostalno korišćenje toaleta, svlačenje i oblačenje, vezivanje pertli, korišćenje pribora za jelo, svakako se morate potruditi da dijete to učini prije polaska u školu. Nesnalaženje u situacijama koje zahtijevaju ove radnje može biti uzrok neprihvatanja škole.

Mislite na djetetov radni kutak. Odredite mu prostor za rad i učenje u njegovoj sobi ili nekoj zajedničkoj prostoriji gdje će u određeno doba dana imati mir i druge uslove za neometano učenje i izradu zadataka. Važno je da taj prostor bude definisan, da ga dijete doživljava kao svoj i da na njemu nema sadržaja koji mogu skretati pažnju sa onoga što radi. I prostor je bitan u procesu razvijanja radnih navika djeteta.

Izdvojite svakodnevno malo vremena kada ćete sa djetetom "isprobavati" radni kutak, odnosno razgovarati o proteklom danu, crtati, čitati, pregledati radove donijete iz vrtića, igrati se bojama ili plastelinom, itd. Takve aktivnosti su od velikog značaja za dijete jer su zabavne, jer stvaraju dobre preduslove za čitanje i pisanje, i ... jer ste vi tu.

Igrajte se sa djetetom, naročito društvenih igara jer one podrazumijevaju učenje i poštovanje pravila, poštovanje redoslijeda igranja... Ne popuštajte mu uvijek, jer je za njega dobro da nauči da na pravi način prihvati i pobjedu i poraz.

Uvedite dijete u pravila ponašanja u saobraćaju. Imajte u vidu njegova razvojna ograničenja - visinu u odnosu na automobil (vozač ne može da uoči dijete koje stoji iza parkiranog automobila), nedovoljnu pažnju, nemogućnost procjene udaljenosti automobila kao i njegove brzine i sl. Budite mu dobar model. Barem u zajedničkoj šetnji, strogo se pridržavajte svih pravila!

Naučite dijete da posmatra, upoređuje i procjenjuje. Dijete upoređujte, prije svega, sa njim samim - pronađite njegove nekadašnje crteže i uporedite ih sa današnjim. Neka dijete vidi koliko je "poraslo". Pohvalite ga svaki put kada primijetite da je nešto bolje uradilo nego prethodni put - bolje složilo svoje igračke, obuklo se bez ičije pomoći i sl. Govorite pozitivno o različitostima među djecom - neko je viši, neko je plavokos, neko bolje crta, neko bolje igra fudbal ... ali svako je u nečemu uspješan! Važno je da dijete bude sigurno da roditeljska pažnja i ljubav nisu uslovljeni zahtjevom da bude najuspješnije u odjeljenju.

Obratite pažnju na djetetov govor. Ako ima poteškoća, ne čekajte da se same od sebe isprave, već obavezno posjetite logopeda. Dokazano je da je čak 20-40% poteškoća u savladavanju čitanja i pisanja u vezi sa ovim problemima a oni se mogu, uz stručnu pomoć, relativno lahko otkloniti ako se na vrijeme identifikuju.

Svi prijedlozi mogu biti dobro došli za život porodice. Važno je na njih misliti i na vrijeme ih preduzimati da bi novi koraci bili jednostavniji i uspješniji.

Pripremio i prilagodio 

mr.sci.Semir Šejtanić