Log in
FacebookTwitterGoogle Bookmarks Pin It

Polazak djeteta u školu

Polazak u školu predstavlja veliki preokret u životu djeteta i njegove porodice. Obično je praćen velikim uzbuđenjem, ponekad i strepnjom ili strahom koji je razumljiv s obzirom na to da se, gotovo u potpunosti, mijenja način života i da od prvih školskih dana može zavisiti djetetova motivacija za učenje.

Godina pred polazak u školu je dovoljno duga da se polahko pripremite za sve što vas očekuje. S' toga vam predlažemo:

Razgovarajte sa djetetom o školi kao nečem lijepom što ga očekuje. Razgovor možete potkrijepiti primjerima iz vlastitog školovanja, isticati vrijednost prijateljstva koje će steći, učiteljicu koja će postati važna osoba u njegovom životu, značaj učenja i sticanja novih vještina.

Svakako, ne treba dijete plašiti učiteljicom, školom ili obavezama. Teško da će biti motivisano za školu i sa zadovoljstvom prihvatiti nove obaveze ako mu se ona prikazuje kao mjesto gdje prestaje igra i gdje ga čeka samo rad. Ne pokazujte vaše dileme i strahove. Čak i komentar, upućen drugome "kad ono ne sluša", može biti presudan u stvaranju slike o nečemu što još ne poznaje.

Tokom ove godine radite sa djetetom na osamostaljivanju. Ukoliko još nije savladalo vještine kao što su samostalno korišćenje toaleta, svlačenje i oblačenje, vezivanje pertli, korišćenje pribora za jelo, svakako se morate potruditi da dijete to učini prije polaska u školu. Nesnalaženje u situacijama koje zahtijevaju ove radnje može biti uzrok neprihvatanja škole.

Mislite na djetetov radni kutak. Odredite mu prostor za rad i učenje u njegovoj sobi ili nekoj zajedničkoj prostoriji gdje će u određeno doba dana imati mir i druge uslove za neometano učenje i izradu zadataka. Važno je da taj prostor bude definisan, da ga dijete doživljava kao svoj i da na njemu nema sadržaja koji mogu skretati pažnju sa onoga što radi. I prostor je bitan u procesu razvijanja radnih navika djeteta.

Izdvojite svakodnevno malo vremena kada ćete sa djetetom "isprobavati" radni kutak, odnosno razgovarati o proteklom danu, crtati, čitati, pregledati radove donijete iz vrtića, igrati se bojama ili plastelinom, itd. Takve aktivnosti su od velikog značaja za dijete jer su zabavne, jer stvaraju dobre preduslove za čitanje i pisanje, i ... jer ste vi tu.

Igrajte se sa djetetom, naročito društvenih igara jer one podrazumijevaju učenje i poštovanje pravila, poštovanje redoslijeda igranja... Ne popuštajte mu uvijek, jer je za njega dobro da nauči da na pravi način prihvati i pobjedu i poraz.

Uvedite dijete u pravila ponašanja u saobraćaju. Imajte u vidu njegova razvojna ograničenja - visinu u odnosu na automobil (vozač ne može da uoči dijete koje stoji iza parkiranog automobila), nedovoljnu pažnju, nemogućnost procjene udaljenosti automobila kao i njegove brzine i sl. Budite mu dobar model. Barem u zajedničkoj šetnji, strogo se pridržavajte svih pravila!

Naučite dijete da posmatra, upoređuje i procjenjuje. Dijete upoređujte, prije svega, sa njim samim - pronađite njegove nekadašnje crteže i uporedite ih sa današnjim. Neka dijete vidi koliko je "poraslo". Pohvalite ga svaki put kada primijetite da je nešto bolje uradilo nego prethodni put - bolje složilo svoje igračke, obuklo se bez ičije pomoći i sl. Govorite pozitivno o različitostima među djecom - neko je viši, neko je plavokos, neko bolje crta, neko bolje igra fudbal ... ali svako je u nečemu uspješan! Važno je da dijete bude sigurno da roditeljska pažnja i ljubav nisu uslovljeni zahtjevom da bude najuspješnije u odjeljenju.

Obratite pažnju na djetetov govor. Ako ima poteškoća, ne čekajte da se same od sebe isprave, već obavezno posjetite logopeda. Dokazano je da je čak 20-40% poteškoća u savladavanju čitanja i pisanja u vezi sa ovim problemima a oni se mogu, uz stručnu pomoć, relativno lahko otkloniti ako se na vrijeme identifikuju.

Svi prijedlozi mogu biti dobro došli za život porodice. Važno je na njih misliti i na vrijeme ih preduzimati da bi novi koraci bili jednostavniji i uspješniji.

Pripremio i prilagodio 

mr.sci.Semir Šejtanić

10 često postavljanih pitanja o polasku u školu

1. Mora li dijete prije upisa u prvi razred znati čitati i pisati?

Naravno da NE. Za učenje čitanja i pisanja ima vremena u toku školske godine, vrijeme koje biste htjeli posvetiti učenju čitanja i pisanja možete upotpuniti igrama za razvoj motorike prstiju, koncentracije, pamćenja, razumijevanja i sl. S druge strane, mnoga će djeca spontano započeti procese čitanja i pisanja prije škole, bilo bi pogrešno u takvim slučajevima uskraćivati im to poučavanje.

2. Ako dijete već zna čitati i pisati, hoće li mu to odmoći u prvim danima škole?

Djetetu to neće stvarati poteškoće. U razredu se primjenjuje tzv. individualizirani pristup, učitelj/učiteljica djeci koja su već savladala gradivo omogućuje rad na drugim, složenijim sadržajima.

3. Što znači „spremnost za školu“ i koje vještine dijete treba savladati prije polaska u školu?

Uobičajeno je govoriti da je spremnost za školu pitanje razvoja intelekta i percepcije, no očito je da ona uključuje i ostale čimbenike kao što su pažnja, živahnost i sposobnost da se izdrži rad u školi. S druge strane, za uspjeh u školi jako je bitna i emocionalna i socijalna zrelost koja varira od djeteta do djeteta. Zbog toga se provodi psihologijsko ispitivanje koje nam daje detaljnije podatke o svakom djetetu.

Izuzetno je dobro da dijete razvije svoju samostalnost u korištenju toaleta, da se zna samostalno svući i obući, brinuti se o svojim stvarima, da zna jesti bez pomoći, da se zna pravilno ponašati u skupini vršnjaka i prema starijima. Nastojite da dijete upamti svoje ime i prezime, broj telefona i imena roditelja.

4. Kako kod djeteta razviti pravilan pristup školi?

Dijete poput spužvice upija sve vaše rečenice, a još više vaše radnje. Ne plašite ga školom, radije se pred njim s veseljem prisjetite svog boravka u školi, govorite o tome kako imate povjerenja u njega, kako će on uz trud savladati gradivo, napravite male rituale od kupovine prvih stvari za školu, posebno obilježite prvi dan škole…

5. Primjećujem da se moje dijete boji škole.

Najvjerojatnije se radi o strahu od odvajanja. Mnoga se djeca prvih dana ili sedmica mogu osjećati tjeskobno jer se susreću s mnogo novih stvari odjednom. Razgovarajte s njime, dokučite što ga najviše plaši – neka se boje da ih nitko neće dočekati kod kuće, druge je strah glasne djece i sl. Pomozite djetetu tako što ćete mu reći da ste se i vi bojali kao mali, i da ste taj strah prevladali i s vremenom jako zavoljeli školu. Isto tako nemojte mu s početkom školske godine natovariti puno novih obaveza (npr. nove vanškolske aktivnosti, nove obaveze vezane uz kućanstvo i sl.) – dopustite mu da se navikne na novi raspored.

6. Moje dijete nije naviklo samo stjecati prijatelje, nije išlo u vrtić i nema iskustvo „života u grupi“.

Povedite dijete u park ili na druženje s djecom iz komšiluka (pozovite nekoliko njegovih vršnjaka na druženje), pokažite mu kako se upoznajemo, kako se uključujemo u igru i sl. Zajedno se igrajte društvenih igara u kojima uvijek netko izgubi (npr. Čovječje ne ljuti se i sl.) – na taj način dijete uči kako prebroditi prve poraze, ali uči i surađivanju u igri. Isto tako vrlo je važno naučiti dijeliti i poštivati tuđe stvari.

7. Moje je dijete razigrano i nema osjećaj reda.

Roditelj može pomoći djetetu razviti osjećaj odgovornosti tako da ga zamoli da svoje stvari uvijek stavi na određeno mjesto. Počnite s jednom ili dvije – npr. cipele i jaknu. Nakon što ga pohvalite svaki put kad to napravi dobro i vi vidite da je taj dio «usvojio», možete nadodati nove zadatke. Nauči li kod kuće da sve ima svoje mjesto, lakše će mu biti u školi u kojoj se očekuje da izvršava radne zadatke. Važno je da dijete već u toku neposredne pripreme za polazak u školu dobije u svom domu vrijeme i prostor za neometan rad. Dovoljno je osloboditi jednu policu za školske knjige i pribor i osloboditi kuhinjski stol u jednom periodu dana, te omogućiti djetetu da radi u relativnom miru. Važno je da to bude uvijek isto mjesto, da ga dijete doživi kao svoj prostor za rad i sl. Za početak je dovoljno da dijete na tom mjestu rješava manje zadatke u razdoblju od 5 min., a zatim da pomalo vrijeme produžimo do 30 min neposredno pred polazak u školu.

8. Moje se dijete uvijek rasplače kad doživi neuspjeh.

U našim školama, nažalost, još uvijek vlada takmičarski stil poučavanja. Dobro je na vrijeme upoznati dijete s činjenicom da će ga u školi uspoređivati s drugom djecom. Posebno treba naglasiti da njegova uspješnost u školi neće utjecati na našu ljubav prema njemu. Ali, isto tako mu pokažite da vježbanjem neke aktivnosti može napredovati u njoj i postati sve bolje, da je vrijedno truditi se.

9. Što ako nakon škole nema nikoga kod kuće?

Ostanak djeteta samog kod kuće zajednički je problem djeteta i roditelja. Potrebno je dobro procijeniti da li je vaše dijete spremno na to i dobro razmisliti o svim drugim mogućnostima brige za dijete dok nije u školi. Svako dijete je individua i teško je reći kad je prava dob za samostalni ostanak kod kuće i ako procijenite da je vaše dijete sposobno ostati samo (pa makar i kraće vrijeme) potrebno je: o tome porazgovarati s djetetom i saznati njegovo mišljenje o tome, učiniti sve što možemo za njegovu fizičku sigurnost, smisliti način komunikacije s djetetom dok je samo (telefon i sl.), planirati zajedno s djetetom što će raditi dok bude samo…

Najvažnije je ne pretjerati i ne zloupotrijebiti spremnost djeteta da bude samo –je li stvarno ta solucija nužna? Jeste li razmislili o produženim boravcima u školi. Naša škole posjeduje produženi boravak gdje stručne osobe vode brigu o vašem djetetu.

10. Dijete ne izgovara sve glasove tačno, može li mu to predstavljati problem u školi?

Najmanje godinu dana pred polazak u školu, trebalo bi obratiti pažnju na djetetov izgovor glasova i u slučaju da postoje teškoće uputiti se logopedu. Svako odstupanje u govornom i jezičnom razvoju ozbiljan je znak da bi dijete moglo imati teškoće u usvajanju čitanja i pisanja.

Priključi se za RSS feed

9°C

Mostar

Partly Cloudy

Humidity: 43%

Wind: 27.36 km/h

  • 24 Mar 2016 13°C 2°C
  • 25 Mar 2016 16°C 3°C