Kvaliteta odnosa izmeđju roditelja i djeteta

Poštovani roditelji

Roditelji i djeca školske dobi značajan dio zajedničkog vremena provode u aktivnostima, raspravama, razgovorima i dogovorima vezanim za školski rad. U tim je situacijama korisno da roditelj ima spoznaju o tome koja su njegova ponašanja za dijete poticajna, a koja sigurno neće doprinjeti boljem školskom uspjehu i razvoju djeteta.

Mnogi misle da dijete nije inteligentno ako ne postiže uspjeh u školi, što je vrlo ograničeno shvatanje inteligencije. Isto tako, dijete vas može zbuniti pokazujući veliku vještinu u sportu ili pak spretnošću u rastavljanju i ponovnom sastavljanju nekog mehaničkog predmeta. Poruka koju djeca trebaju čuti od roditelja jest: "Ti imaš ogromne sposobnosti i kad se jednom posvetiš nekom području znanja, naučit ćeš". Malo djece dobiva takvu poruku. Nažalost, od ranih godina života djeca se "obilježavaju" na razne načine. Svi dokazi pokazuju da djeca i odrasli žive u skladu s "obilježjima" koja su dobili, tako da se djeca (ali i odrasli) koja, npr. misle da su "odlični matematičari", "slabi čitači" ili "loši crtači" ponašaju u skladu s tim očekivanima.                                                               Kvaliteta odnosa između roditelja i djeteta, te opseg aktivnosti koje su djeci dostupne, rani su ključ za školski razvoj. Nije važna količina stimulacije, nego kvaliteta, važnost i opseg mogućih iskustava.Porodično i kućno okruženje je ono što najviše određuje djetetovo postignuće u školi.

Učinite učenje pozitivnim!

Učenje mora imati samo pozitivne asocijacije ako želimo da djeca zadrže svoju prirodnu radoznalost i želju da saznaju što više o svijetu u kojem žive. Kad se prisjećaju školskih dana, mnogi odrasli imaju negativne asocijacije: kriticizam, sarkazam, tjelesno kažnjavanje, ismijavanje, prekoravanje, prijetnje. itd. Prvi zahtjev koji se postavlja ako učenje želimo učiniti pozitivnim jest da djecu ne ismijavamo, ne korimo, ne kažnjavamo tjelesno, da nismo sarkastični, kritični, cinični i ne uspoređujemo ih s drugima. Zapravo ne smijemo umanjivati njihovu vjeru u sebe niti stvarati distancu prema roditeljima.

Drugi je zahtjev da bude što više ljubavi, ohrabrivanja, pohvala, odobravanja, vjere u njihovu sposobnost, humora, pozitivne čvrstoće – drugim riječima svojim ponašanjem trebamo učvrstiti vjeru djece u sebe i njegovati blizak odnos s roditeljima.Većina djeca oponašaju svoje roditelje jer misle da roditelji uvijek imaju pravo. Kad roditelji pokažu ljubav prema učenju, te i sami pohađaju edukativne kurseve, ako sebi odrede vrijeme i prostor za učenje, ako s uzbuđenjem govore kakvo obrazovanje planiraju međusobno i za svoju djecu, ako smireno pristupaju ispitivanju i ocjenjivanju, tada njihova djeca imaju golemu prednost s obzirom na vlastiti odgojno-obrazovani razvoj. Kada djeca počnu oponašati te pozitivne roditeljske aktivnosti, važno je da ih ohrabrite pohvalama i nagradama, inače bi takvi napori mogli nestati

Međutim, postoje djeca koja jednostavno odbijaju učenje.

Što sa takvom djecom koja, što naš narod kaže; “ ne ljube knjigu “ . 

Prva stvar koju trebamo uraditi je da nađemo razlog. To je možda najteži dio našeg zadatka.

Nekoliko je razloga zbog kojih djeca školu i školske zadaće prihvaćaju s negativnim predznakom. Možda vaše dijete ima problema u prilagodbi s ostalim učenicima ili s nekim od nastavnika. Jedan od problema može biti i neki od predmeta koji teže savladava i razumijeva, ili pak za količinu uloženog rada ne dobivaadekvatnu nagradu. No nemojte zaboravite da problemi mogu biti i emocionalne prirode. Možda vaše dijete mori nešto nevezano za školu, porodični problemu ( odnos između oca i majke), razočaranje u nekom od vanškolskih hobija. simpatije ili slično. Dakle, na vama je da tačno odredite uzrok i postepeno rješavate problem. Naravno, tu možete zatražiti pomoć i od nastavnika, pedagoga ili neke druge stručne osobe. Upada li vaš dijete u probleme tada se morate konkretnije uključiti u rad sa svojim djetetom, no i razjasniti što se tačno događa. Ako je posrijedi neprikladno ponašanje, tada će razgovor s djetetom biti od velike pomoći. Imajte na umu da strogim i konačnim mjerama neće učiniti ništa, naprotiv, dijete ćete gurnuti dalje od sebe. Takve su situacije delikatne i vaše odluke moraju biti primjerene. Na kraju treba uzeti u obzir preopterećenje obavezama, što je čest slučaj. Vanškolske aktivnosti, bavljenje sportom ili pohađanje škole jezika možda oduzima previše vremena vašem dijetetu. Prevelika očekivanja s vaše strane ili od strane nastavnika, isto tako može loše utjecati na vaše dijete.. Iz istog razloga te zbog problema s prijateljima ili unutar porodice kod vašeg se djeteta može nakupiti stres, a to se može odraziti na prehrambene navike i depresivno ponašanje. 
  
Obratite pažnju na ponašanje svog djeteta, a posumnjate li u bilo što, ravnopravnim ćete razgovorom napraviti prvi korak. Ako su problemi ipak veći, stručna pomoć pedagoga-psihologa ili razgovor s osobom od povjerenja (djetetovog) bit će neizbježna.

U cilju boljeg i uspješnijeg poučavanja vaše i naše djece dragi roditelji, vi bi trebali razvijati sljedeće vještine:  pobrinuti se da učenje i 

• nemojte miješati trud s uspjehom
• budite saburli s djecom i ohrabrite ih u nastojanju da uče
• budite pozitivno čvrsti kad dijete pokušava izbjeći školske obveze
• redovito ohrabrujte i hvalite sposobnosti i obrazovne napore djece
• ostanite smireni i opušteni u svim situacijama
• odredite kod kuće mirno mjesto za učenje
• pomozite djeci da samostalno obavljaju svoje zadatke 
• naučite djecu da pozitivno govore o sebi
• naučite ih kako da na jednostavan način rasporede vrijeme
• naučite ih kako učiti
• razvijajte pozitivno mišljenje 
• najbolji savjet je vlastiti primjer